Iza mene kilometri prašnjavog puta, ispred mene lokalni vodič Joel, s kojim sam po bespućima sjeverozapadnog Benina, iz mjesta Natitingou, krenuo u potragu za mističnom zemljom naroda Somba (Otammari). Već satima korača u istom ritmu i šuti.

"Ima li još mnogo, 'Veliki Štrumfe'?" — upitao sam ga, ali sam umjesto odgovora dobio samo zbunjen pogled, pa slijeganje ramenima uz širok osmijeh.

Ništa, dakle, on mene ne razumije, a ni ja njega. Za komunikaciju smo koristili ruke, noge, papir i olovku. Na pitanje u obliku crteža, odgovarali smo crtežom. Inače je u ovom dijelu Zapadne Afrike engleski jezik potpuno neupotrebljiv. Neispavan, umoran od pješačenja i s grlom punim prašine, s vremena na vrijeme pokušavao sam uhvatiti koji trenutak predaha izuvajući tenisice kako bih iz njih istresao dosadne kamenčiće. Jedino što me u tim trenucima oduševljavalo bila je prekrasna priroda planina Atakora i vremešni baobabi koji su nas pozdravljali usput... A onda, odjednom, iza jednog brežuljka, naišli smo na prizor kao iz bajke: utvrde od blata nepravilno razbacane u pejzažu. Konačno smo stigli u Tata Somba carstvo.

Priča o nastanku ovih dvoraca od blata (Tata Somba) i danas je obavijena velom tajne, no jedna od predaja kaže da su u davna vremena nastambe Somba naroda bile u obliku okruglih koliba, ali su zbog ratova i opasnosti od divljih zvijeri bili prisiljeni pronaći način kako se bolje zaštititi.

Ovaj "dvorac" ima prizemlje u kojem se nalazi uspravljeno deblo s urezima na svakih 30 cm, koje ima ulogu ljestava pomoću kojih se penje na prostranu terasu. Na terasi su ispod središnjih kupola izgrađene prostorije za spavanje, a ispod četiriju krajnjih nalaze se silosi za žitarice i namirnice. Prilazimo jednom dvorcu i uz odobrenje obitelji ulazimo unutra.

Somba narod nije grupiran u zbijena sela — u svakom domaćinstvu živi po jedna obitelj, a dvorci su međusobno udaljeni stotinama metara. U prizemlju zajedno sa stokom borave stariji članovi obitelji koji se više ne mogu penjati na gornju etažu. U jednom dijelu je ognjište iznad kojeg je otvor kroz koji izlazi dim od kuhanja, a ulazi svjetlost. Prizemlje je visine 3 do 4 metra, dok su spavaće sobe na terasi visoke svega oko jedan metar.

Sjedim sam ispod jednog baobaba; misli mi lutaju životima ovih neobičnih ljudi, pogled klizi po predjelima i zastaje na svakom dvorcu... Vrijedilo je svakog koraka, svake kapi znoja i svakog napora. Podne je već odavno prošlo, vrijeme je za pokret. Pozivam prijatelja i na papiru mu crtam naselje i nas dvojicu kako koračamo natrag... Vrijeme je da napustimo ovu bajku i prepustimo je njenom stoljetnom miru.

Iskoristite naše bogato iskustvo i na najbolji način doživite sve čari crnog kontinenta na nekoj od naših afričkih avantura.

GlobeTracker "Expert for Africa"